Ovaj udoban polunaslonjač naziva Mussel (danski: dagnja) diplomski je rad danske dizajnerice Hanne Kortegaard kojim je završila Dansku školu dizajna (Danish Design School) u Copenhagenu.
Sama za svoj rad kaže:
Vrlo sličan interijer stambenog prostora sam već obrađivao pred par mjeseci, ali ako naglasim da je i ovaj kojeg predstavljema danas izvela ekipa iz nizozemskog studija i29, tada vam je , vjerojatno jasno zašto sam ga odabrao. Ovaj se stan također nalazi u Amsterdamu i zadnji je projekt prijespomenute ekipe.
Ovaj simpatičan Caffe bar u Lisabonu, glavnom gradu Portugala kreirala je ekipa iz tamošnjeg studija Ternullomelo Architects. Glavna ideja ovog bara je da spaja roditelje i djecu, pa je tako izveden u stilu okupljališta za jedne i druge – tamo roditelji mogu uživati u društvu ispijajući svoje najdraže napitke dok, istovremeno djeca bezbrižno trčkaraju po prostoru.
Studio Arcsine Architecture iz Oaklanda u suradnji sa članovima Bellusci Designa iz San Francisca pretvorili su bivšu trgovinu klavirima u treperav i veoma privlačan Restoran Vesu koji odgovara potrebama prolaznika veoma prometne ulice Locust u Walnut Creeku u Kaliforniji. Takav, moderno uređen ambijent u kombinaciji sa vrlo širokom ponudom pića i jela koja dolaze iz menija glavnog kuhara Roberta Sapirmana nemoguće je izbjeći. Tim više što je lociran na samom uglu kako bi privukao što više prolaznika.
Autor: Marija Klika
Stolovi koji kuhaju? Perilice rublja koje koriste orašćiće umjesto deterdženta?
Pranje rublja bez vode? Hladnjak sa odjeljcima za cimere?
Sve je to moguće kada mladi i daroviti studenti industrijskog dizajna iz cijeloga svijeta promišljaju kako bi trebali izgledati i funkcionirati kućanski uređaji budućnosti. Upravo im to omogućuje Electrolux Design lab – godišnji globalni natječaj namjenjen studentima industrijskog dizajna koji su pozvani na osmišljavanje inovativnih i smjelih rješenja za kućanske uređaje budućnosti.
Talijanski proizvođač namještaja Leto, izbacio je novi prozvod – bračni krevet Col-Letto. Prilikom projektnog zadatka, dizajneri su se pitali sljedeća pitanja: Da li je moguće (ili možda bolje reći, kako je moguće) osmisliti krevet koji je udoban kao gnjezdo? Kako bi spavali kad bi krevet bio ˝omotan˝ u vizualnu i zvučnu barijeru? Odgovore su pokušali dobiti kreirajući Col-Letto krevet, krevet sa ˝okvirom˝ od mekane pjene koja se može otvoriti na svakoj strani kreveta. Na taj se način otvara i sam krevet, a vjerujem da je ipak najljepši osjećaj spavati u zatvorenoj varijanti. ostatak sadržaja »
Osoba koja stoji iza projekta ovog stana jest poljska dizajnerica Joanna Zabinska iz studija Studio Plan. Ideja projekta je bila da se maksimizira kompletan prostor, ali i da se isti pojednostavni i stilizira. Dvije etaže sa ukupnom površinom od 60 m2 (donja etaža od 42 m2 i gornja od 18 m2) predviđene su da stvaraju udoban životni prostor mladom paru bez djece. U donjem je dijelu postavljena kuhinja, blagovaonica i dnevni boravak sa odvojenim radnim dijelom dok su u gornjem dijelu postavljene spavaća soba i kupaonica sa WC-om.
Ovaj elegantan stambeni prostor je smješten u strogom, povijesnom centru Rima. Redizajn prostora izvela je arhitektica Carola Vannini pri čemu je posebnu pažnju posvetila sačuvanju postojeće i originalne arhitektonske strukture. Smješten je na prvom katu zgrade koja gleda na usku i tamnu ulicu. Stoga, velika količina svjetlosti i tople boje igraju veoma važnu ulogu.
Idejnu fazu adaptacije obiteljske kuće naziva Casa de Leca potpisuje tim iz portugalskog arhitektonskog studija EZZO. Tom su objektu na kućnom broju 19, sasvim nepretenciozno promijenili ruho, kako iz nutra, tako i iz vana. Budući da je baš interijer bio primaran kod adaptacije, vanjska struktura je dorađena minimalno. Minimalno, ali sa stilom.
U grčkom selu Dilesi, na parceli površine 4000 m2, tek nekoliko metara od kuće gdje živi, niknuo je umjetnički atelje slikara i kipara Alexandrosa Liapisa. Djelo arhitektnskog studija A31 iz Atene imalo je slijedeće zahtjeve na dizajn: ekonomizacija realizacije, jednostavnost, iskrenost i disciplina konstrukcije, podobnost okolini u kojoj se nalazi, ali i podobnost povijesnim momentima područja. Arhitekti su uspješno prilagodili objekt svim zahtjevima te su stvorili kupolastu strukturu koja ima zajedničke postulate (što u izgledu, oblicima ili pak materijalima) iz antičkih vremena, ali i novog, (post)modernističkog vremena te koja ima zdrav odnos sa kućom umjetnika koja se nalazi pokraj.
Ova kolekcija je toliko jednostavna da je, naprosto genijalna! Dijelo je brazilskog dizajnera Mauricia Arrude, a odlikuje ju istančan osjećaj za ekologiju i reciklažu. Svaki element u kolekciji je izrađen od tri dijela: drvenog okvira, plastičnih sanduka i metalnih nogu na kojem stoji cijeli element. Sanduci su izrađeni od reciklirane plastike i svojevrsni su ˝homage˝ milijunima sanduka koji se koriste na tržnicama Brazila, ali i cijeloga svijeta. To je jedan od predmeta koji je u upotrabi cijelo vrijeme, u cijelom svijetu.
Kao što, vjerojatno, znate skandinavci su uvijek imali smisla za dizajn. Ja bi rekao, i više od toga. Nakon desetaka i desetaka (da ne velim stotina) godina kroz koje ih prati estetska, umjetnička i dizajnerska kultura, možemo reći da su genetski predodređeni za smisao za lijepo. Pod pojmom lijepo ne mislim na subjektivno poimanje te fraze (jer ništa nije toliko ružno da nekom ne bi bilo lijepo i ništa nije toliko lijepo da nekom ne bi bilo ružno), već na osnovna kompozicijska načela ili pak na kombinaciju istih.
Arhitekt Bassam El Okeily autor je projekta ove zanimljive obiteljske kuće koja se nalazi u gradiću Bilzenu, u Belgiji. Krasi ju vrlo jednostavna vanjština i veliki stakleni prozor na pročelju. No, taj nam prozor otkriva pravo kubističko umjetničko djelo arhitektonskih elemenata i rasvjete. U prizemlju kuće, postavljena j inimalistički opremljena prostorija kroz koju se prolazi do stražnjeg dvorišta. Na prvom katu nalazi se stan sa pripadajućim prostorijama, dok je na drugom katu postavljen umjetnički atelje.
Sa ovim sam objektom upoznat već jedno vrijeme i sad kad sam, ponovno naišao na njega, nisam siguran zašto ga nisam objavio i prije. No, nikad nije kasno, stoga – evo ga sad! Radi se o objektu u kojem se nalazi arhitektonski studio SelgasCano. Naravno, njegovi autori su članovi tima baš tog studija. Objekt se nalazi u šumu blizu Madrida i, zaista je reprezentativan. Ako radi ničeg drugog, onda, definitivno radi svoje pozicije.
Ovaj penthouse izveo je tim iz bugarskog studija Fimera i nalazi se u Banskom, gradu koji je jedan od najpopularnijih skijaških destinacija u Bugarskoj. Prilikom dizajna su kombinirali razne materijale, boje i dekore, ali nikako nisu pretjerali ni u kojem pogledu. Esencija ovog interijera je kombinacija neutralne sivo-bijele kombinacije sa toplim dodirom masivnog drva – na podu i u vidu nekih elemenata građevne stolarije i namještaja. Detalji u žarkim bojama samo naglašavaju eleganciju, ali joj daju i određenu dozu živosti. Stan odlikuje i krasan raspored prostorija, te njihova neujednačenost u smislu površina i volumena.
Tokyo bike je biciklistički brand # 1 iz Japana koji je u vrlo kratkom vremenu osvojio i Londonsko tržište. Njihovi su proizvodi vrlo jednostavni, lagani i šareni bicikli sa daškom ˝vintage˝ izgleda. Također, njihovu čar pojačava i činjanica da ih je moguće dobiti u interesantnim i živopisnim bojama. Baš ova, potonja, činjenica imala je veliku ulogu u dizajnu trgovine ovih bicikala u Londonu. Tim iz studija Elmulsion vodio se njome, te je izveo vrlo jednostavan, bijeli interijer u kojem dominaciju preuzmaju sami eksponati – bicikli.
Švedski arhitekt Per Bornstein kreirao je kuću za sebe i svoju obitelj u, snjegom okovanoj okolini. U kreativnom procesu odlučio je koristiti prirodne materijale, ali i svoje znanje i iskutvo te na taj način stvoriti svoj raj i to na najjeftiniji mogući način. Umjesto da koristi uobičajene materijale za gradnju, on se odlučio na kuću od masivnog drva bora. Kako i ne bi, budući da je borovina, tu tom podneblju eksremno lako dobavna, a i, što je najvažnije – jeftina. Kada tome dodamo da je dovoljno kvalitetna, da izgleda izvrsno i prirodno, dobili smo jack pot. Baš kao što je to učinio Per.
Teksaški arhitekt Jim Poteet pomogao je umjetnici Stacey Hill kod ovog projekta. Ona je htjela dvorišnu kućicu koja će joj koristiti kao studio, ali i kao mjesto gdje će moći uvesti svoje kolege iz slikarske kolonije San Antonija. Tako su došli na ideju da se za tu funkciju iskoristi rabljeni kontejner površine 24 m2. upili su ga, dostavili na lokaciju, digli ga pomoću mobilnog krana i zajedno odlučili kamo ga smjestiti.
Dizajnerski tim u sastavu Darrick Borowski i Danny Orenstein iz američkog studija Jordan Parnass Digital Architecture kreirao je ovaj topli stambeni interijer u samo 46 m2 prostora. Sa istančanim osjetilima za ravnotežu i trikovima za štednju prostora, vrlo su interesantno postavili funkcionalne zone. S obzirom na oblik i položaj stana, kao I na položaj prozora, stan je maksimalno iskorišten, a pri tome je vrlo interesantan i, u jednu ruku originalan. Ovaj stan koristi vlasnicima za život, ali i za posao. Kombinacija bijelih, sjajnih površina sa drvenim namještajem čini vrlo jednostavan i učinkovit spoj, dok su određeni elementi multifunkcionalni. Prvenstveno stepenice koje su ujedno i ladice ili pak pregradni zidovi koji su, de facto ormari. Spavaći je dio podignut kako bi se iskoristio volumen, a samim time dobila i veća korisna površina.
Ova je obiteljska kuća djelo njemačkih arhitekata iz studija SoHo Architektur i rađena je za brata od jednog od njih. Načelno je izvedena za dvoje ljudi, ali je predviđena za četveročlanu obitelj. Površine je 90 m2, a kompletan je interijer izveden vrlo jednostavno; dominira bijela boja i elementi od drva, ali u njemu se, također pojavljuje i svojevrsni sirovi, industrijski moment u vidu neobrađenih zidnih površina.
